Općenito o MSG

24 svibanj, 2011

Autor:

Povijest sportske gimnastike

Gimnastika je jedan od najstarijih olimpijskih sportova, i u početku je prakticirana na starim Olimpijskim Igrama, kada su natjecatelji izvodili raznolike vježbe koji bi se mogli nazvati “gimnastičkim”. One su uključivale hrvanje i preskakanje bikova, u skladu sa slikama koje su se mogle naći na starim glinenim posudama. Ustvari, ime “gimnastika” dolazi iz stare grčke riječi “gumnos” što u doslovnom prijevodu znači “nag”. Iz ovog razloga, žene su bile isključene iz Olimpijskih Igara toga doba, ne samo kao natjecateljice, nego kao i gledateljice.

Od stare Grčke do Interneta

Povijest gimnastike je usko povezana sa Olimpijskim igrama iz starih vremena, ali tisuću godina ranije (2700 P.Kr.-1400 P.Kr., 700 P.Kr-1.400 P.Kr) King Minos i njegovi kolege, suvremenici su već dali svoje kraljevsko odobrenje i pečat za tjelesne vježbe.

Sport u svojem suvremenom obliku se prvo razvio tijekom 19. stoljeća, kada su dva gimnastička sustava bila u sukobu: švedski sustav (uglavnom skupne vježbe slobodnog stila) i njemački sustav (uz pomoć sprava za vježbanje)
Velike dvorane na otvorenom su se počele pojavljivati u Europi tijekom 19 stoljeća, i podsjećale su na avanturistička igrališta na kojima su gospoda imala mogućnost impresionirati svoje dame penjanjem uz uže. Ta aktivnost se smatrala odličnim oblikom discipline od strane vojske, i mnogi od tih vojnih termina i dalje postoje kao što je “marširanje” ili “ salutiranje sucima”.
Međunarodno upravljačko tijelo za Gimnastiku, Međunarodna gimnastička federacija (Fédération Internationale de Gymnastique (FIG)) je osnovana 1881. godine u Liège-i (BEL). Trenutačno postoji 129 federacija koje su povezane sa FIG-om i jedna združena federacija. (31.12.2005).

Olimpijska disciplina od pamtivijeka

Sportska gimnastika je jedan od nekoliko sportova u kojem se natjecanje održava na svim Olimpijskim igrama suvremenog doba od 1896.

Prvo gimnastičko natjecanje na Olimpijadi bilo je u Ateni i sudjelovalo je 18 gimnastičara iz 5 zemalja. Izvodili su svojevoljne vježbe na šest sprava – preća, ruče, konj sa hvataljkama, karike, preskok, i penjanje uz uže. Samo zlatne i srebrno-zlatne i srebrne medalje su se dodijeljivale, i njemački gimnastičari, od kojih su se mnogi također natjecali i u drugim sportovima, kao što su atletika i hrvanje, su osvojili većinu njih.
Promjene su se postupno događale na svakom Olimpijskom natjecanju- po pitanju broja korištenih sprava, do broja gimnastičara po momčadi i po pitanju kvalitete izvedbi. Ipak era, određivanje specifičnosti gimnastike je završeno 1952. u Helsinkiju.

Sportska gimnastika danas

Jedan od najpopularnijih sportova u olimpijskom programu, gimnastika je također i jedan od najzahtijevnijih sportova. Prakticira se širom svijeta, i zahtijeva jedinstvenu kombinaciju snage, fleksibilnosti, izdržljivost, hrabrosti i umjetničkog dara.
Gimnastika je dio svakih olimpijskih igara, a žene su se po prvi puta natjecale 1928. godine (velike skupine žena se natjecala 1908. i 1912. godine). Na ranim Olimpijadama suvremenog doba do 1948. sport se razvijao i proširivao. Natjecanja su se često odvijala na otvorenom i sprave još nisu bile podešene. Tako su i mnoge federacije morale donositi svoje odskočne daske, konje sa hvataljkama i mnoge druge sprave.

Mnoge discipline ne postoje više u današnje vrijeme, kao što su- penjanje uz uže, vrtenje palice, skupne vježbe na paralelnim ručama, za muškarce, i za žene, skupne vježbe sa i bez ručnih sprava, vježbe na ravnim paralelnim ručama, konj, preskakanje odskočne daske, skakanje, bacanje.
Timske vježbe sa ručnim spravama, kao što su štapovi, trake, lopte ili obručima, koje su bile dijelom Ženske sportske gimnastike do 1956. godine su se od tada odvojeno razvile u Ritmičku gimnastiku . U današnje vrijeme, skupne vježbe sa i bez ručnih sprava se mogu vidjeti u događajima FIG Svjetske Gimnaestrade i u programu “Gimnastika za sve”.
Godine 1936, vježbe na pojedinačnim spravama za muškarce su se sastojale od slobodnih vježbi (prethodnica današnjeg “tla”) konj (sa hvataljkama), ruče, preća i dugački konj, što su slične sprave današnjima. Žene su se 1936. pojedinačno natjecale, osvajale timske poene, pokazujući i obvezne i slobodne vježbe na ručama, gredi, preskoku, kao i dvije slobodne timske vježbe – u kojim je jedna ruka slobodna a jedna na spravi. Godine, 1948. žene su čak natjecale obvezne vježbe na karikama!
Na Olimpijskim igrama 1952. ženama je prvi puta dozvoljeno da se natječu pojedinačno na četiri sprave – preskoku, ručama, gredi i tlu.
U današnje vrijeme, sportska gimnastika je i dalje uživa veliku popularnost, posebice tijekom olimpijske sezone. Ona je “Kraljica” među FIG natjecateljskim disciplinama, uz ritmičku gimnastiku, trampolin, aerobik gimnastiku i akrobatsku gimnastiku. Pod upravom je dva Tehnička vijeća (za muškarce i za žene). Svake godine, vodeći svjetski gimnastičari se sastaju na Svjetskim prvenstvima u organizaciji FIG-a. Finale Svjetskog Kupa odvija se svake godine.

Muška sportska gimnastika

Natjecateljski program za muškarce sastoji se od 6 izvedbi na 6 sprava: vježbe na tlu, konju sa hvataljkama, karikama, ručama i preći.

Vježbe na tlu se izvode na strunjači veličine 12×12 bez glazbene pratnje. Muške izvedbe su karakterizirane dijelom povezanih elemenata koji pokazuju simultanu snagu, fleksibilnost i ravnotežu. Svaka vježba se sastoji od pokreta koji kombiniraju brojne elemente, kao što su salta, stojevi na rukama i različite rotacije. Izvedba i konfiguracija vježbe mora izražavati osobni talent. Gimnastičar mora koristiti cijelu površinu tla u izvedbi svoje vježbe. Maksimalno dozvoljeno vrijeme trajanja vježbe iznosi 1 minutu i 10 sekundi.

Konj sa hvataljkama visine je 1.15 metara i ima dvije ručke (hvataljke od 12 cm) pričvršćene na tijelo sprave, udaljene jedna od druge od 40-45 cm. Tijekom izvedbe gimnastičar mora koristiti cijelu površinu sprave i pokazati upješnost u cirkularnim i okretima njihanja, okretima noge, pokretima škarica i stoja na rukama.

Karike vise sa strukture na 2.75 metara iznad tla. Izvedbe na karikama uključuju njihove i stojeve na rukama da bi se naglasila snaga mišića. Program se mora završiti akrobatskim saskokom sa sprave.

Preskok zahtijeva čiste i snažne pokrete koji kombiniraju visinu i dužinu uz pomoć jednog ili više okretaja, završavajući sa dobro kontroliranim doskokom. Razine težine skoka određuje težinsku vrijednost preskoka. Ocjenjuje se također položaj tijela tokom skoka i prilikom doskoka. Dozvoljeni zalet za preskok je, 25 metara; visina konja je 135 cm.

Ruče visine 195 cm i 350 cm dugačke, vježba zahtijeva kombinaciju njihova, okrete, stojeva na rukama koji zahtjevaju izuzetnu snagu gimnastičara. Gimnastičar mora koristiti cijelu spravu i pri tome izvoditi elemente na spravi i ispod nje .

Preća je 240cm široka i 275 cm visoka. U ovoj izvedbi, gimnastičar izvodi povezane i čiste elemente njihanja i pri tome ne smije dodirnuti preću svojim tijelom. Mora pokazati promjene hvata tokom izvedbe, pokrete njihanja prema naprijed i unazad, elemente leta pri kojima pušta i ponovno hvata preću. Saskok sa sprave je važan dio cjelokupne izvedbe i uglavnom je akrobatski element i izgleda spektakularno.